RRIF 1/14
Autor teksta: Božena GAJICA UZELAC, dipl. oec.

Promjene Zakona o slobodnim zonama

Slobodne se zone uobičajeno definiraju kao područja na kojima se primjenjuju uvjeti poslovanja (carinski, porezni, trgovinske mjere) različiti od uvjeta na ostatku teritorija pojedine države, a grupiraju se u 4 kategorije: trgovinske zone, izvozno-proizvodne zone, posebne ekonomske zone te industrijske zone. Procjenjuje se kako u svijetu postoji oko 2 700 slobodnih zona, a zajednički im je nazivnik primjena carinskog režima, u pravilu liberalnijeg, od režima poslovanja na ostalom području pojedine države.

U Republici Hrvatskoj slobodne su zone uređene posebnim zakonom, a Hrvatski je sabor 29. studenoga 2013. donio treće izmjene i dopune ovog Zakona. One su objavljene u Nar. nov., br. 148/13. i predmet su ovog članka.

1. UVOD

Do donošenja posljednjih izmjena i dopuna, važeći zakonodavni okvir sačinjavali su Zakon o slobodnim zonama (Nar. nov. br. 44/96., 92/05. i 85/08., dalje: Zakon), Pravilnik o načinu izračuna izvršenih ulaganja i iskorištenih potpora za ulaganja i o načinu ostvarenja porezne povlastice za korisnike slobodnih zona (Nar. nov., br. 122/08., 33/10. i 52/10.) te Pravilnik o korištenju automata za prodaju toplih i hladnih napitaka, snekova, te jednostavnih jela u originalnom pakiranju za potrebe zaposlenika kod korisnika zone koji obavlja gospodarsku djelatnost u slobodnoj zoni (Nar. nov., br. 134/11.). Na poslovanje u slobodnim zonama odgovarajuće se primjenjuju i drugi propisi, među kojima su najrelevantniji oni kojima se uređuje carinski i porezni aspekt poslovanja u slobodnim zonama, kao npr. Carinski zakon, Zakon o porezu na dodanu vrijednost, Zakon o porezu na dobit, Zakon o provedbi carinskih propisa Europske unije itd.

2. SLIJED PROMJENA ZAKONODAVSTVA U VEZI SA SLOBODNIM ZONAMA

Sukladno Zakonu, slobodne su zone dio teritorija Republike Hrvatske (dalje: RH) i mogu se osnovati na području morske luke ili zračne luke, riječnog pristaništa, uz međunarodnu prometnicu te na drugom području na kojem postoje uvjeti za rad slobodne zone. Slobodna zona mora biti ograđena, označena kao slobodna zona i uređena tako da se promet robe i osoba u slobodnu zonu ili iz slobodne zone može odvijati samo kroz određene izlaze ili ulaze slobodne zone. Ograda, ulazi i izlazi moraju biti primjereno uređeni, osigurani i noću osvijetljeni, a na ulazu i izlazu, iz slobodne zone moraju se osigurati prostorije za rad carinske službe koja provodi nadzor nad područjem slobodne zone te ulaznim i izlaznim mjestima. Također, carinskom pregledu podliježu i osobe i prijevozna sredstva koja ulaze ili napuštaju slobodnu zonu. Nadzor nad provedbom Zakona, osim nadležne carinarnice i ministarstva, provode inspekcije u okviru svojih nadležnosti.

Protekom vremena od stupanja na snagu Zakona 1996. došlo je do potrebe izmjene zakonodavnog okvira.

Tako su izmjenama u 2005. propisane olakšice za korisnike slobodne zone u vidu plaćanja 50% od propisane stope poreza na dobitak te također oslobođenje plaćanja poreza na dobitak za prvih pet godina za korisnike slobodne zone koji su gradili ili sudjelovali u gradnji objekata ulaganjem više od 1,000.000,00 kn, nakon što su uložili ta sredstva, ali najviše do visine uloženih sredstava. Izmjenom Zakona propisano je i oslobođenje od plaćanja poreza na dobitak deset godina od početka primjene izmjena Zakona za obavljanje djelatnosti u slobodnim zonama na području Vukovarsko-srijemske županije.

Drugim izmjenama i dopunama Zakona u 2008. sustav poticajnih mjera za korisnike slobodnih zona usklađen je s pravnom stečevinom Europske unije, uz primjenu poticajnih mjera iz Zakona o poticanju ulaganja (Nar. nov., br. 138/06.). Uveden je status nositelja porezne povlastice za izvršena ulaganja korisnika slobodne zone koji temeljem toga ostvaruju pravo na oslobođenje plaćanja poreza na dobitak do godine u kojoj će iskoristiti gornju granicu dopuštenog intenziteta potpore za ulaganje, propisane kartom regionalnih potpora, ali najdulje do 31. prosinca 2016., te status nositelja porezne povlastice za korisnika slobodne zone koji plaćaju porez na dobitak ovisno o prostornoj jedinici za statistiku II. razine u kojoj se slobodna zona nalazi (sukladno Nacionalnoj klasifikaciji prostornih jedinica za statistiku -NKPD, ali uz postupno ukidanje (tzv. phasing out) porezne olakšice do zaključno 2016., ovisno o prostornoj jedinici:

• sjeverozapadna Hrvatska (HR 01):

-u visini od 50% od propisane porezne stope od 2008. do 2010. godine,
-u visini od 75% od propisane porezne stope od 2011. do 2013. godine,
-u visini propisane porezne stope od 1. siječnja 2014. godine;

• središnja i istočna (Panonska) Hrvatska (HR 02) i jadranska Hrvatska (HR 03):

-u visini od 50% od propisane porezne stope od 2008. do 2013. godine,
-u visini od 75% od propisane porezne stope od 2014. do 2016. godine,
-u visini propisane porezne stope od 1. siječnja 2017. godine;

• Grad Vukovar:

-u visini od 0% od propisane porezne stope od 2008. do 2010. godine,
-u visini od 25% od propisane porezne stope od 2011. do 2013. godine, 
-u visini od 75% od propisane porezne stope od 2014. do 2016. godine,
-u visini propisane porezne stope od 1. siječnja 2017. godine.

Svote oslobođenja od plaćanja poreza na dobitak utvrđuju se sukladno uvjetima i kriterijima koji se primjenjuju za potpore male vrijednosti (de minimis potpore). Nadalje, propisano je i da korisnici slobodnih zona moraju biti registrirani u RH (rok za osnivanje podružnice bio je 31. prosinca 2008.) te prestanak važenja odredbe kojom se isporuke dobara u zoni i unutar zone oslobađaju plaćanja poreza na dodanu vrijednost od dana pristupanja RH Europskoj uniji.

Izmjenama i dopunama Zakona (Nar. nov., br. 148/13. ) donesenim 29. studenog 2013. zakonodavni je okvir dodatno uređen.

3. PROMJENE ZAKONA O SLOBODNIM ZONAMA KRAJEM 2013.

Kako do sada nije bilo moguće produženje koncesije za slobodnu zonu, uvedena je mogućnost produženja na zahtjev osnivača slobodne zone. Pri tome je kao uvjet podnošenja zahtjeva za produženjem koncesije određeno kako skupni pokazatelji poslovanja korisnika u slobodnoj zoni za koju se traži produženje moraju pokazati da je u prethodnim trima godinama udio prihoda iz poslovanja izvan područja RH iznosio minimalno 50%. Produženje koncesije provodi se prema odredbama i procedurama koje važe za osnivanje slobodnih zona.

Izmjenama i dopunama Zakona propisano je i kako se područje slobodne zone definira katastarskim česticama na kopnenom, a spojnicama točaka na morskom području.

U provedbu procedure za osnivanje slobodnih zona uključena su nadležna tijela državne uprave i predstavnici općine/grada na čijem se području slobodna zona osniva, a ovim izmjenama i dopunama Zakona uključuju se i predstavnici ministarstva nadležnog za graditeljstvo i prostorno uređenje pri razmatranju podnesenog zahtjeva za osnivanje slobodne zone te predstavnici ministarstva nadležnog za gospodarstvo u radu povjerenstva koje utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za početak rada slobodne zone, i to: ustrojbeni uvjeti, prostorni i energetski, uvjeti zaštite okoliša, ostali tehnički uvjeti za rad slobodne zone, kao i uvjeti za rad carinske službe te provedbu mjera carinskog nadzora.

Slobodne zone na kopnenom području imaju obvezu plaćanja naknade za koncesiju koja je određena u odlukama Vlade Republike Hrvatske, a sukladno Zakonu, 50% naknade predstavlja prihod državnog proračuna, a 50% općine/grada na čijem je području slobodna zona. Izmjenama i dopunama Zakona dodatno su definirani rokovi i razdoblja na koja se naknada odnosi. Dakle, propisano je kako se do 31. ožujka tekuće godine uplaćuje naknada za poslovanje u razdoblju od 1.srpnja do 31. prosinca protekle godine, a do 30. rujna tekuće godine za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja te godine. S obzirom na to da se naknade za koncesije za slobodne zone evidentira­ju i prate sukladno odredbama važećim za koncesije u RH, propisano je i kako će se način uplata naknada za koncesije detaljnije urediti pravilnikom koji će u roku 60 dana od dana stupanja na snagu ovih izmjena i dopuna Zakona donijeti ministar nadležan za poduzetništvo i obrt, uz suglasnost ministra financija.

Nadalje, važeći zakonodavni okvir predviđa mogućnost prestanka koncesije protekom vremena za koje je dana, odreknućem korisnika koncesije nakon isteka vremena utvrđenog u koncesiji, prestankom pravne osobe korisnika koncesije, ali ne i mogućnost odreknuća od koncesije na zahtjev korisnika koncesije tijekom trajanja vremena određenog u odluci o koncesiji. Stoga je ovim izmjenama i dopunama Zakona uvedena mogućnost odreknuća od koncesije na zahtjev korisnika koncesije tijekom trajanja vremena određenog u odluci o koncesiji, neovisno o tome od­nosi li se odreknuće od koncesije na cijelo područje ili samo određeni dio slobodne zone. Imajući u vidu kako se koncesije za slobodne zone u pravilu dodjeljuju na razdoblje od 25 godina, realna je mogućnost promjene gospodarskog interesa osnivača/korisnika koncesije za slobodnu zonu te je ovime utvrđena pravna osnova za postupanje davatelja koncesije u takvim situacijama.

Zakonodavni okvir dodatno je unaprijeđen i u dijelu odnosa između davatelja i korisnika koncesija, kroz propisivanje rokova, i to 60 dana za donošenje pravilnika o uvjetima za obavljanje djelatnosti u slobodnoj zoni od dana donošenja akta o osnivanju slobodne zone te dodatnih 15 dana za dostavu tog pravilnika nadležnom ministarstvu. Obveza donošenja ovog pravilnika i njegova dostava nadležnom ministarstvu postojala je i do sada, ali bez jasno utvrđenih rokova u kojima se to mora izvršiti. Nadalje, izmijenjen je rok u kojemu se podatci o poslovanju u slobodnim zonama u protekloj godini dostavljaju nadležnom ministarstvu, a također i rok u kojemu nadležno ministarstvo podnosi izvješće o poslovanju slobodnih zona Vladi Republike Hrvatske te Hrvatskome saboru. Izmijenjeni su rokovi sada usklađeni s rokovima u kojima korisnici koncesija i korisnici slobodnih zona podnose godišnja financijska izvješća nadležnim institucijama, a tek nakon toga podatke o poslovanju u slobodnim zonama dostavljaju i nadležnom ministarstvu. Dosadašnji rokovi vezani uz dostavu podataka o poslovanju u slobodnim zonama i podnošenje izvješća Vladi Republike Hrvatske nisu bili održivi, odnosno nisu uzimali u obzir važeće rokove za podnošenje godišnjih financijskih izvješća drugim nadležnim institucijama. .

Vezano uz dostavu podataka o poslovanju u slobodnim zonama, uvedena je i obveza korisnicima slobodnih zona da na zahtjev osnivača slobodne zone dostave podatke o poslovanju u slobodnoj zoni. Do sada nije bilo zakonske osnove da osnivač/korisnik koncesije za slobodnu zonu traže od korisnika slobodne zone te podatke, ali su s druge strane imali obvezu dostave podataka o poslovanju u slobodnim zonama davatelju koncesije i nadležnom ministarstvu. Propisivanjem ove obveze ispravljen je ovaj nesklad u pravima i obvezama korisnika koncesija za slobodne zone.

Kako je već navedeno, carinski režim poslovanja u slobodnim zonama je, uz porezni, dio u kojemu se očituje različitost uvjeta poslovanja u slobodnim zonama od uvjeta na ostatku teritorija. Izmjene i dopune Zakona navode kako se unos i smještaj robe odvija u skladu s važećim carinskim propisima, neovisno o tome je li riječ o izravno primjenjivim propisima Eu­ropske unije ili nacionalnim propisima RH.

U cijelom tekstu važećeg Zakona rabi se terminologija vezana uz djelokrug rada i nazivlja tijela državne uprave sukladno propisima iz 1996. kada je donesen Zakon te 2005. i 2008. kada su donesene izmjene i dopune Zakona. Kako je krajem prosinca 2011. sustav državne uprave izmijenjen, a Ministarstvo poduzetništva i obrta postalo je nadležno za slobodne zone, ovim su izmjenama i dopunama Zakona usklađene nadležnosti i nazivi tijela državne uprave sukladno važećim propisima, u cilju uklanjanja administrativnih prepreka koje zastarjeli nazivi i izmijenjen djelokrug rada tijela državne uprave uzrokuju korisnicima koncesija i korisnicima slobodnih zona, ali i tijelima državne uprave, prije svega nadležnom ministarstvu.

4. OSNIVANJE SLOBODNIH ZONA

Davatelj koncesije za osnivanje slobodnih zona na kopnenom području je Vlada Republike Hrvatske, dok se za slobodne zone na lučkom području daje suglasnost za osnivanje. Zakon daje mogućnosti druge pravne osnove za osnivanje slobodne zone, kao u slučaju osnivanja Podunavske slobodne zone Vukovar temeljem čl. 30. Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara (Nar. nov., br. 44/01.,90/05.,80/08.,83/08. i 38/09.) i Odluke o općim uvjetima i mjerilima za davanje koncesije za osnivanje slobodnih zona na području Grada Vukovara (Nar. nov., br. 138/02.). Osnivanje slobodnih zona na kopnenom području RH uređeno je čl. 5. 7., a na lučkom području čl. 16. Zakona.

Nakon donošenja odluka Vlade Republike Hrvatske o davanju koncesija/suglasnosti za osnivanje slobodnih zona, provodi se zakonski propisana procedura u koju su uključena nadležna tijela državne uprave te općine/grada na čijem se području osniva slobodna zona, a može započeti s radom kada se donese rješenje da su ispunjeni uvjeti za početak rada slobodne zone.

5. POSLOVANJE

Korisnici slobodne zone mogu biti osnivači slobodne zone te druge domaće i strane fizičke i pravne osobe koje u slobodnoj zoni mogu obavljati gospodarske djelatnosti ako su za njih registrirane u RH te ispunjavaju druge uvjete propisane Zakonom.

U slobodnoj zoni može se obavljati: proizvodnja i/ili oplemenjivanje robe, skladištenje robe, trgovina na veliko, strateške aktivnosti poslovne podrške, aktivnosti osnivanja tehnoloških razvojno-inovacijskih centara te pružanje usluga, osim bankarskih i drugih novčanih poslova i usluga osiguranja i reosiguranja imovine i osoba, a nije do­pušteno ni obavljanje trgovine na malo.

Slobodnim zonama upravljaju korisnici koncesija koji su određeni u odlukama Vlade Republike Hrvatske o davanju koncesija/suglasnosti za osnivanje slobodnih zona. Između ostalog, obvezni su dostaviti nadležnom ministarstvu svu dokumentaciju vezanu za uvjete poslovanje u slobodnoj zoni, ali i podatke na godišnjoj razini o poslovanju u slobodnim zonama. 

6. SLOBODNE ZONE U RH U 2013.

Krajem 2013. u RH posluje 14 slobodnih zona, od kojih je 10 slobodnih zona na kopnenom, a 4 su na lučkom području. Iako nema puno objavljenih radova o slobodnim zonama u RH, u onim dostupnima u pravilu se navodi 13 slobodnih zona, zato što je posljednja, 14. po redu, Slobodna zona Luka Rijeka Škrljevo osnovana u srpnju 2013.

Slobodne su zone raspoređene u svim dijelovima RH, a kada ih razvrstamo po prostornoj jedinici za statistiku Il. razine (sukladno NKPJ-u), u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (HR 01) su Slobodna zona Varaždin, Krapinsko-zagorska slobodna zona i Slobodna zona Zagreb. Slobodne zone u središnjoj i istočnoj (Panonskoj) Hrvatskoj (HR 02) i jadranskoj Hrvatskoj (HR 03) su: Slobodna zona Bjelovar, Slobodna zona Osijek, Slobodna zona Splitsko-dalmatinska, Slobodna zona Đuro Đaković Slavonski Brod, Slobodna zona Kukuljanovo, Slobodna zona Luka Rijeka Škrljevo, Slobodna zona luke Rijeka, Slobodna zona luke Split, Slobodna zona luke Ploče i Slobodna zona luke Pula. Slobodna zona na području Grada Vukovara je Podunavska slobodna zona Vukovar.

Zajednička im je karakteristika dobra infrastrukturna opremljenost te povoljan smještaj u blizini velikih prometnica, a neke se nalaze i u blizini željezničkih čvorišta te riječnih luka.

Korisnici koncesija za slobodne zone na kopnenom području su trgovačka društva (d.o.o., d.d.), najčešće osnovana radi početka poslovanja pojedine slobodne zone, iako ima i slučajeva kada je korisnik koncesije već postojeće trgovačko društvo koje u svom sastavu ima odvojenu organizacijsku jedinicu za slobodnu zonu. U slobodnim zonama na lučkom području, suglasnost za osnivanje slobodne zona daje se nadležnim lučkim upravama.

Od 14 aktivnih slobodnih zona, rok na koji je dana koncesija/suglasnost za osnivanje 10 slobodnih zona iznosi 25 godina, dok je samo jednoj slobodnoj zoni određen rok od 30 godina, a 3 slobodne zone nemaju određen rok na koji je dana koncesija/suglasnost. Slijedom navedenog, koncesije/suglasnosti za slobodne zone istječu 2022. za slobodne zone u Zagrebu, Kukuljanovu, Krapini i Osijeku, 2024. godine Splitsko-dalmatinskoj slobodnoj zoni, 2026. godine slobodnoj zoni u Slavonskom Brodu, 2027. godine slobodnoj zoni u Varaždinu, 2028. godine Podunavskoj slobodnoj zoni u Vukovaru te slobodnoj zoni u Bjelovaru, 2029. godine slobodnoj zoni u luci Ploče, a 2038. godine "novoosnovanoj" slobodnoj zoni na području Škrljeva.

Iako je već navedeno kako postoji obveza podnošenja godišnjih izvješća o poslovanju slobodnih zona, za sada je javno dostupno tek izvješće o poslovanju slobodnih zona u 2011. i 2012., u ovome trenutku pred uključivanjem u dnevni red Hrvatskoga sabora.

Iz podataka o poslovanju slobodnih zona za posljednje dvije godine vidljivo je kako su krajem 2012. u slobodnim zonama poslovala ukupno 234 korisnika, za razliku od kraja 2011. kada je poslovalo 227 korisnika. Iako je broj korisnika slobodnih zona povećan za 3% u 2012., broj zaposlenih u slobodnim zonama smanjen je u 2012. za 9% u odnosu na 2011., odnosno u 2012. je iznosio 7931 zaposlenika, a 2011. godine 8715 zaposlenika. Slijedom navedenog, vidljivo je kako su korisnici slobodnih zona većinom mali i srednji poduzetnici s prosječno 34 zaposlena.

Prema podatcima korisnika koncesija za slobodne zone, u 2012. ukupni su prihodi povećani 2,3% u odnosu na 2011. i iznosili su oko milijarda kuna (5,58 milijarda kuna u 2011.), dok je dobitak povećan 7,5% u 2012. u odnosu na 2011. i iznosio je 649,5 milijuna kuna (604 milijuna kuna u 20ll.).

Udio izvoza u ukupnom prihodu korisnika iznosi visokih 72,5%, a kao najvažnija izvozna tržišta navedena su tržišta Europske unije, posebice Italija, Slovenija, Mađarska i Njemačka, tržišta CEFTA-e s naglaskom na Srbiju, Bosnu i Hercegovinu te Crnu Goru, ali i Turska i Švicarska te SAD, Brazil, Kina, Indija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija. 

7. SLOBODNE ZONE U EUROPSKOJ UNIJI

Slobodnim zonama, kao instrumentom gospodarske politike, koristi se i veći broj država članica Europske unije, u kojima slobodne zone posluju u dvama oblicima: tip l (Control type 1) i tip 2 (Control type 2). Slobodnu zonu tipa l karakterizira ograda (žica), carinska služba na ulazu te smještaj robe u slobodnu zonu s dokumentima koji prate robu, dok su slobodne zone tip 2 de facto klasična carinska skladišta u koje se roba smješta uz posebnu dokumentaciju (carinsku deklaraciju), nisu ograđena i nemaju carinsku službu na ulazu/izlazu.

Prema EU-popisu slobodnih zona od 13. kolovoza 2013., u državama članicama, ne uključujući slobodne zone u RH, posluje ukupno 70 slobodnih zona, od kojih 56 tipa 1 i 14 tipa 2. Od 28 država članica, 6 nema slobodnih zona, i to poimence: Austrija, Belgija, Mađarska, Luksemburg, Slovačka i Švedska. S druge strane, najveći broj slobodnih zona ima Češka, ukupno 11, od kojih 10 slobodnih zona tipa 1 i jednu slobodnu zonu tipa 2, Poljska 7 slobodnih zona tipa 1 te Rumunjska i Bugarska po 6 slobodnih zona, također tipa 1. Grčka, Latvija i Španjolska imaju po 4 slobodne zone tipa 1, Estonija 3 slobodne zone tipa 1 i jednu slobodnu zonu tipa 2, Francuska 2 slobodne zone tipa 1, Njemačka po 2 slobodne zone tipa 1 i tipa 2, a Italija 2 slobodne zone tipa 1i jednu slobodnu zonu tipa 2. Cipar i Irska imaju po 2 slobodne zone tipa 2, Danska jednu slobodnu zonu tipa 1, Finska jednu slobodnu zonu tipa 1 i 3 slobodne zone tipa 2, a Litva, Malta, Portugal i Slovenija po jednu slobodnu zonu tipa 1. Nizozemska i Velika Britanija imaju po jednu slobodnu zonu tipa 2.

Carinski aspekt poslovanja u slobodnim zonama proizlazi iz Zajedničke carinske politike EU-a, jednak je za sve države članice te je u nadležnosti europske Opće uprave za porezna pitanja i carinsku uniju. S druge strane, a vezano uz porez na dodanu vrijednost, nacionalna zakonodavstva država članica moraju biti usklađena s Direktivom Vijeća 2006/112/EZ iz 2006. godine (uključujući izmjene i dopune), što ipak ostavlja određeni prostor državama članicama za donošenje odluka o poreznom motrištu poslovanja u slobodnim zonama.

8. ZAKLJUČAK

Slobodne su zone instrument gospodarske politike koji se primjenjuje u cijelom svijetu i većem broju država članica Europske unije, a svih 14 slobodnih zona u RH su slobodne zone tipa 1, prema obilježjima EU-a.

Značaj slobodnih zona i njihov utjecaj na ukupno gospodarstvo najvećim se dijelom očituju u poslovnim rezultatima korisnika slobodnih zona, ali neosporno je kako slobodne zone utječu na ravnomjeran regionalni razvoj, privlačenje ulaganja (kako stranih, tako i domaćih), rast izvoza, posebno značajnog za mala gospodarstva kao što je hrvatsko, te zaposlenosti.

Kvalitetan je zakonodavni okvir jedan od osnovnih preduvjeta za daljnji razvoj instrumenta slobodnih zona u RH te je stoga donošenje izmjena i dopuna Zakona u studenom 2013. pozitivan iskorak. Pri tome je važno istaknuti kako ove izmjene i dopune Zakona ni na koji način ne zadiru u pravo korisnika slobodnih zona na korištenje poreznim olakšicama ostvarenim temeljem izmjena i dopuna Zakona u 2008., odnosno one su primjenjive do iskorištenja, ali najdulje do 31. prosinca 2016.

Od ukupne površine slobodnih zona, oko 52% je slobodno, čemu najviše doprinosi činjenica kako su 2 slobodne zone s velikom ukupnom površinom bez korisnika slobodnih zona, a pred njihovim osnivačima/korisnicima koncesija je donošenje odluke o njihovoj budućoj namjeni. Pri donošenju tih odluka svakako bi bilo uputno razmotriti i mogućnosti dolaska novih investitora, posebice iz trećih zemalja, ali i planove razvoja na lokalnoj razini. Upravo je "novoosnovana" slobodna zona na Škrljevu primjer kako interes za slobodnim zonama postoji kada se umreže interesi iz okruženja -povećanje skladišnog kapaciteta za potrebe riječke luke, čime se podiže njena razina konkurentnosti, a ujedno se jača cijeli prometni pravac, sa svim svojim multiplikativnim učincima za ukupno gospodarstvo.

Ovu, 2013., godinu obilježio je ulazak RH u Europsku uniju, a tek će se iz podataka o poslovanju slobodnih zona u 2013. vidjeti kako je to utjecalo na korisnike koncesija i korisnike slobodnih zona, imajući u vidu promjene (carinskog, poreznog karaktera) do kojih je došlo. Kako se više od 65% robne razmjene RH odvija s državama članicama Europske unije, tj. nakon 1. srpnja na unutarnjem tržištu, te povlastice u trgovinskim odnosima s ostalim državama članicama više nisu primjenjive, ali slobodne su zone i dalje atraktivne kada hrvatske tvrtke posluju s trećim zemljama. 

Ažurirano ( Srijeda, 22 Siječanj 2014 09:17 )