7 mitova o emocijama

5
Emocije

U nastavku pročitajte 9 mitova o emocijama.

1. Izražavanje emocija znak je slabosti

Od svih zabluda, ova je najopasnije, jer dovodi do internalizacije stigme i srama. Poriče važnost otvorenog izražavanja i otvorenih razgovora. Često se prenosi generacijama gdje djeca odrastaju s mišlju kako je zabranjeno izraziti emocije. „Dječaci ne plaču.”

Ne izražavajte svoje osjećaje i nitko vam neće moći ništa učiniti. Takvo obrazovanje prividne snage često dovodi do raznih problema, jer u ovom slučaju dijete mora potisnuti sve što osjeća u sebi. Zapravo je potrebno puno hrabrosti, snage i ranjivosti da bismo svoje osjećaje podijelili s drugima.

2. Neke su emocije loše

Živimo u kulturi koja veliča sreću, dobre vibracije, zabavu. Ali što se tiče naših emocija, to zapravo ne predstavlja cjelovitu sliku. Svi smo ljudi, što znači da također doživljavamo frustracije, razočaranja, bijes, strahove, krivnju.

Naravno, teže je i ponekad je ‘zabranjeno’ razgovarati o tim osjećajima. Ali baš svaka emocija igra važnu ulogu u našem životu. Čak i emocije za koje mislimo da su ‘loše’ ili ‘negativne’ uče nas važnim lekcijama o nama samima. Uz njihovu pomoć možemo shvatiti gdje trebamo usmjeriti pažnju i brigu.

3. Svi osjećamo isto

Možemo reći da su emocije oblik prosudbe ili procjene. Emocionalni doživljaj pojedinca rezultat je subjektivne interpretacije (procjene) događaja, a ne samog događaja. Što to znači? Različiti pojedinci mogu različito tumačiti isti događaj. Da bi šala bila smiješna, netko je mora shvatiti kao takvu.

Oblike emocija
Emocionalno iskustvo pojedinca rezultat je subjektivne interpretacije događaja te osobe.

Dakle, ako je nešto tužno za jednog, možda nije za drugoga. O pojedincu ovisi samo kako će se događaj ili situacija doživjeti. Intenzitet i način na koji se osjećamo mogu se s godinama mijenjati – ono što je nekada utjecalo na nas možda neće utjecati na nas sada. Kognitivna terapija temelji se na ideji da velik dio emocionalne boli uzrokuje iskrivljeno (iracionalno) razmišljanje.

4. Emocije se ne mogu izraziti riječima

Istina je da naš jezik nije toliko visoko razvijen da bismo se njime mogli detaljno opisati što osjećamo. Ali to ne znači da su emocije neopisive. Kao što je već spomenuto, emocije su naš unutarnji sud ili procjena koja se može točno opisati i analizirati. Roditelji i učitelji često traže da djeca koriste riječi kada su uznemirena i preplavljena osjećajima.

Istraživanja također pokazuju da opis bijesa ili straha koristi samokontroli. Jednostavan čin izražavanja emocija (npr . Ljut sam, To me je rastužilo, Osjećam se nedostojno) aktivira sustav za nadzor mozga i smanjuje emocionalne reakcije.

5. Višestrana priroda osjećaja

Ponekad se druga emocija skriva pod jednom emocijom. Kako? Uzmimo za primjer emocionalno intenzivan proces razdvajanja dvojice supružnika. Stručnjaci primjećuju da u čovjekovim reakcijama često prevlada bijes – emocija koja mu omogućuje da zadrži samopouzdan i dominantan položaj.

Terapijski je cilj, međutim, pomoći mužu da prepozna da njegove ljutite reakcije mogu proizlaziti iz tuge, razočaranja, straha. To su bolnije emocije, pa ih radije izbjegavamo, suzbijamo, negiramo. To se, međutim, može prevladati ako uspijemo osvijestiti pravi izvor osjećaja.

6. Emocije su nelogične i iracionalne

Znate fraze poput: „ Previše je osjećajna da bi imala vodeću ulogu. “” Previše je osjetljiv – želimo nekoga tko je objektivniji. ” Trenutno sam toliko uzrujan da ne mogu ni pomisliti.” «

Ako vjerujemo u mit da su osjećaji nelogični i iracionalni, to lako podriva naše povjerenje u vlastiti sud i prosudbu drugih. To proizlazi iz ideje da su razum i osjećaji u sukobu – to jest osjećate li ili mislite. Je li to stvarno tako?

Dopuštanje da iskusimo čitav niz emocija nije samo snažna potpora dobrobiti, već i poboljšava naše sposobnosti donošenja odluka. Odluke temeljene na razumu i osjećajima često su najzaokruženije i najpromišljenije. Emocija i razum stoga nisu konkurentski koncepti, već komplementarni procesi koji utječu jedni na druge. Nije dovoljno samo ‘znati’ što učiniti, potrebno je i ‘osjetiti’.

7. Emocije se ne mogu kontrolirati

Još jedan uobičajeni mit o osjećajima je da nemamo kontrolu nad onim što osjećamo. Istina je da nas emocije mogu iznenaditi, uplašiti ili zbuniti. Ponekad nas i preuzmu. Ali znači li to da smo bespomoćni zarobljenici vlastitih osjećaja?

Istina je da su emocije jake, ali i mi smo jaki. Emocije možda zapravo neće biti utišane, ali na njih možemo odgovoriti na odgovarajući način. Kako? Možemo promijeniti stil razmišljanja. Možemo se naučiti zahvalnosti. Možemo se usredotočiti na ono što nam donosi radost. Možemo biti suosjećajniji i brižniji prema sebi.